posjetita našu facebook stranicu Lovrec
Info Vino

Konzumenti ili korisnici vina

Konzumenti:

Konzumenti kupuju i troše ono što im serviraju trgovački lobiji i mediji u službi krupnijeg i krupnog kapitala i svih drugih u lancu interesno umreženih, a ponekad i vlastitih privatnih tvrtki.

Pojedini vlasnici restorana često pod pritiscima istih preporučaju uz jela koja nude, konzumirati vina prema sugestijama i diktatima tih udruženih interesnih skupina. Uz to se još i povode nametnutim trendovima i trenutnom modom u vinskom svijetu orijentirajući se ocjenama često upitnih ocjenjivača vina i njihovih bodovnih sistema. Pritom premalo razlikuju nametnutu neistinu od stvarnog stanja.

U svemu tome jedino je dobro što akteri tih manipulacija i sami piju vino upravo takvo kakvo zaslužuju.


Korisnici vina:

Korisnici vina koriste vino u korist svog zdravlja i ugodnog druženje s bliskim im ljudima, vjeruju sebi, svojoj pameti i svojim osjetilima pri odabiru vina. Ako vino nije dobrog okusa i mirisa i ako se nakon pijenja loše osjećaš i nemaš želju popiti čašu više u korist dobrog raspoloženja, rječju , ako ti ono ne prija, onda takvo vino prepusti konzumentima. Sofisticirani korisnici žele znati odakle potječe vino i na kakvim položajima raste grožđe, tko je proizveo i brinuo o grožđu i vinu, žele saznati što više o samom vinu kao najplemenitijem i najzdravijem piću ako ga netko na putu do potrošača nije iskvario. Žele znati sve dobro i možda loše što prati proizvod koji će uživati u svoju korist i korist vinara koji vođen iskustvenim znanjima, s ljubavlju i poštenjem, vjeran tradiciji, posvećuje svoj život vinu. Korisnici tragaju za istinom u vinu i oko vina.

No događa se da i konzumenti mogu iznimno naići na dobro vino, kao što i korisnici mogu doživjeti poneko razočaranje. Važno je znati prepoznati što je pravo vino a što možda čak i dobar ali manje zdrav, uljepšan falsifikat ili naprosto neuspjelo vino. Treba znati i moći prepoznati razliku.

Ali to nije tako lako jer i mnogi vinari u zrelim godinama priznaju kako često sami spoznaju krhkost znanja, «znaju da tek ništa ne znaju»unatoč iskustvu i godinama a kamoli korisnici ili ponajviše nadobudni konzumenti.

Zato se ne treba previše čuditi posebice konzumentima što su ponekad potpuno dezorijentirani koje vino piti, pa im je najjednostavnije ići linijom manjeg otpora i prihvatiti sugestije «znalaca sa vinske estradne scene» i njihove liste preporuka koje su uglavnom interesno motivirane, pa makar nakon konzumacije preporučenih vina ponekad trpjeli glavobolju i mučili se sa gastritisom

U poslijednje vrijeme u pametnijih vinskih «opinion-makera» koji žele imati neki kredibilitet, sve više raste trend odmaka od blefiranja, nebuloznih i kontradiktornih opisa i «baroknog» ocjenjivanja vina, pa se vino kvalificira samo kao dobro ili loše, pitko ili nepitko. Rangiranje će već potrošači znati sami načiniti prema svojim vlastitim sposobnostima , kriterijima i ukusu, o kojem kao što je poznato, se ne raspravlja.

(osobni razgovori, LJL)

Consumers or wine users

Consumers:

Consumers buy and consume what they are served by the commercial lobbies and the media in the service of larger and big business and of all others interest-networked, and sometimes even the privately owned, companies.

Certain restaurant owners, often under the pressure from these, recommend the consumption of wine with the offered dishes according to suggestions and dictates from the associated interest groups. Furthermore, they look up to the imposed current trends and fashion in the world of wine focusing on the evaluations of often questionable wine tasters and their scoring systems. In doing so, they do not distinguish enough the imposed falsehood from the actual state.

In all this, the only good thing is that the agents of these machinations consume just the kind of wine they themselves deserve.


Wine users:

The wine users consume the wine for the benefit of their own health and for the sake of socializing with people close to them; they trust themselves, their wits and their senses when choosing the wine. If the wine does not taste and smell good, and if it makes one feel ill after drinking and one has no desire to drink a glass more in favor of good mood, in a word- if one does not agree with it, then such wine is left to the consumers. Sophisticated users want to know where the wine originates from and where do its grapes grow, who has produced and tended the grapes and the wine, they want to know as much as possible about the wine as it is the noblest and the healthiest of drinks, unless it has been corrupted on the way to the consumer. They want to know all the good and perhaps even the bad that may accompany the product they will enjoy to their benefit and benefit of the winemaker who, guided by the experiential knowledge, with love and honesty, true to the tradition, dedicates his life to the wine. Users search for the truth in and around the wine.

But it does happen that the consumers too may in exceptional cases encounter a very good wine, just as it can happen that the users can experience an occasional disappointment. It is important to recognize what the proper wine is, and what perhaps even well made, but still not as healthy, embellished forgery is, or simply a failed wine. One should know and be able to recognize the difference.

But it is not as easy, for even the many winemakers themselves in their maturity often realize the frailty of knowledge, "knowing they know nothing" despite experience and their age, not to mention users and mainly the enthusiastic consumers.

So one should not be too surprised at consumers as they are sometimes completely disoriented which wine to drink, following the simplest path of least resistance, accepting suggestions from "mainstream wine connoisseurs" and their recommendation lists that are mostly interest-motivated, even when after consuming the recommended wine will sometimes suffer headaches and gastritis.

Recently there has been a growing trend with smarter wine "opinion-makers" who want to have a degree of credibility, of detachment from bluffing, nebulous and contradictory descriptions and "baroque" evaluation of wines so the wine is now qualified only as good or bad, drinkable or not. The consumers will do the ranking themselves, to the best of their own capabilities, criteria and taste, for which there is, as is well known, no accounting.

(personal communication LJL)

Ocjenjivanje vina je bezvrijedna znanost

(Skraćeni slobodni prijevod «Wine-tasting: it s junk science» Davida Derbyshirea u «The Observer», Sunday 23 June 2013)

Pokusi su pokazali da ljudi ne mogu razlikovati loše vino od vrhunskog. Američki vinari tvrde da čak ni stručnjaci ne mogu točno ocijeniti vino. O kakvoj se ovdje znanosti kušanja vina radi?

Svake godine Robert Hodgson izdvaja najbolja vina iz svoje male vinarije i šalje na natjecanja diljem države. U većini godina rezultati su iznenađujuće nepouzdani. Primjerice neka njegova bijela vina nagrađena zlatnim medaljama na jednom ocjenjivanju, prođu vrlo loše na drugom natjecanju. Crvena pak vina obožavana od jedne grupe ocjenjivača, diskvalificira druga grupa.

Ocjenjivanje vina je u suštini subjektivno i čini se da se priznanja dijele nasumce ili po prethodnim namještaljkama.

U istraživanju provedenom početkom lipnja na California State Fair Wine Competition, došlo se do poražavajućih rezultata što je šokiralo proizvođače vina. Naime čak su profesionalno trenirana nepca loša u ocjenjivanju vina. Ispostavilo se da je svega oko 10% jedne godine pouzdanih ocjenjivača bilo je već iduće godine jedva prosječno.

Začuđuje što kada je jedan profesionalni degustator ocjenjivao jedno te isto vino tri puta, svaki put bi mu dao različitu ocjenu. Zbunjujuće, neuvjerljivo, nekompetentno i štetno kako za proizvođače vina tako i za potrošače.

Francuski akademik Frederic Brochet također se bavio znanošću kušanja vina i otkrio slične «neznanstvene» pojave pri čemu je ocjenjivanje vina često ličilo bacanju novčića za pogađanje nekog događaja ili pojave,

Dr. James Hutchinson, vinski stručnjak sa Royal Society of Chemistry kao i vinar Hodgson smatraju da, nepouzdanost i nepredvidivost u ocjenjivanju vina i vrijednosne skale za vina koje postavljaju ljudi, imaju zapravo vrlo ograničenu vrijednost.

Hutchinson također smatra da u vinskom svijetu ima mnogo gluposti i mode koju nameću v ladari svijeta vina, pa kaže: «Kušao sam brojna vina koja su stajala stotine funti i koja su me razočarala ali i mnoga po cijeni između pet i deset funti a bila su ugodno iznenađenje.» Ocjenjivanje vina vrlo je subjektivno i praćeno mnogim političkim interesima. Ocjenjivanje bi ljudi trebali prihvatiti samo kao jedan od indikatora, a nikako kao krajnje vjerodostojno mišljenje. Bilo bi jako tužno kada bismo se samo povodili onim što govore vinski kritičari. Svatko se treba pri odabiru vina pouzdati u svoju pamet i svoja osjetila.

Možda da još spomenemo rječnik gluposti i besmislenih opisivanja vina «On Wine Bullshit: Some New Software?» koji je napisao 2007.g. Richard E Quandt profesor ekonomije sa Princetona. Mnoge riječi i frazemi učinit će se onima koji prate vinsku scenu, zasigurno nekako poznati.

O mišljenju i pijenju

(Skraćeni slobodni prijevod teksta «On Thinking and Drinking» objavljenog na: https://www.moreintelligentlife.com)

Piti vino ozbiljna je stvar prema Rogeru Scrutonu, akademskom filozofu. Anthony Gottlieb daje pregled njegove knjige «I Drink Therefore I am : A Philosopher s Guide to Wine» što znači «Pijem ,dakle postojim: Filozofov vodič za vina» Moglo bi se očekivati da će knjiga pod naslovom tog slogana biti nekima poprilično dosadna, ali Scrutonova «Pijem, dakle postojim» to u ni kom slučaju nije. Knjiga otkriva gotovo moralnu vrlinu pijenja vina , ona je manifest civiliziranog ponašanja, pokušaj educiranja čitatelja kako na pravi način uživati u vinu a time i u svom životu.

Scruton je napisao uglavnom lako čitljivu knjigu o zadovoljstvu koje on doživljava vrlo ozbiljno, zapravo njegovo inzistiranje na tome da je vino povijesno i moralno jedno od temelja civilizacije, daje novo značenje izrazu «ozbiljan pilac». Podnalsov knjige mogao bi biti «Razmišljanja o vinu» budući da knjiga teži prikazati kako se pozitivni utjecaji na ljude, primjerice kada smo dobro ukorjenjeni u mjesto i kulturu gdje živimo, mogu zrcaliti u najpoželjnijem načinu na koji se proizvodi vino.

Dobro vino treba uvijek biti popraćeno dobrom aktualnom temom razgovora, pa se tako Scruton prisjeća društvenijeg razdoblja svog života kada je na svom Simpoziju okupljao bliske prijatelje kako bi uz nekoliko boca vina raspravljali o važnim događajima.

«Pijem, dakle postojim» nije smo po sebi stimulirajuće štivo već ima i korisne naputke za one koji se ne mogu razbacivati novcem, a vole popiti dobro vino. Preporuča im potražiti manje estradno neeksponirane vinarije i skromne vinare koji potpuno posvećeni vinogradu i vinu proizvode najbolja vina i to po prihvatljivim cijenama. Ali naravno i tu ima razlika u kvaliteti ovisnih o tradiciji bavljenja vinom, poštenju, obrazovanju, marljivosti.

Porta Palazzo - Antropologija jedne talijanske tržnice

(Rachel E.Black, Predgovor: Karlo Petrini)

Porta Palazzo možda zapadnoeuropska najveća tržnica na otvorenom, centralno je ekonomsko, socijalno i kulturno okupljalište kako za Talijane tako i za migrante u gradu Turinu. Otvorene tržnice poput Porta Palazza postojale su stoljećima u Europi i iako se njihova uloga s vremenom promijenila, naime tradicionalne tržnice nisu više primarna mjesta za kupovinu hrane, one su ostale popularne destinacije.

U vrijeme supermarketa i on-line trgovanja, tržnice nude jedinstvene društvene i kulturne mogućnosti spajajući ruralne i urbane svjetonazore. Ti čimbenici se često zanemaruju u tradicionalnim ekonomskim studijama o distribuciji hrane, ali antropologinja Rachel E.Black nastoji dokazati kako su društveni odnosi bitni za izgradnju i popravljanje vrijednih veza između proizvodnje i potrošnje.

Od povijesti porta Palazza do suvremenih rastućih muka tržnica, knjiga se usredotočuje na točke g dje trgovina susreće kulturne identitete i kuhinju. Njeni detaljni i oštroumni prikazi tržnice unose osvježenje u živote trgovaca, kupaca i slučajnih prolaznika. Blackina etnografija osvjetljava dnevne aktivnosti tržnice i tjeskobu potrošača kada kruže tržnicom. Ona ispituje migraciju, poveznicu između kuhinje i kulturnog identiteta, kulinarski turizam, veze između seoske tržnice i proizvodnje lokalne hrane te pitanja urbanističkog planiranja o kojima su pregovarali grad Turin i korisnici tržnice za vrijeme nedavne obnove.

Ova snažna studija kojoj je predgovor napisao Carlo Petrini osnivač Slow Food pokreta, zorno svjedoči zašto su tržnice poput Porta Plazza ključne za njegovanje kulinarske kulture i socijalnog života u gradovima.

Iz naše knjige dojmova

Autor slike: "To je to" graffiti, Hrvatska Malo dublji pogled u čašu ili u svijetu poznati "le binge drinking", najnovije u Francuskoj "beuverie express".

Inspiracija slikarice Dubravke Babić nakon čaše djevičanskog sauvignona

Autoportret pokojnog Boška Petrovića, vibrafonista i jazz skladatelja

Gost iz Poljske potpuno uronio u vino.

Slaven Lunar Kosanović, graffiti umjetnik

"Viteško crno" vino

"Viteško crno" vino, posvećeno je svim vitezovima svojih profesija, ne samo vinskim, koji u današnjem svijetu izokrenutih vrijednosti ne odustaju od stvaralačke izvrsnosti i poštenja.

Blended Cabernet sauvignon & Syrah (Shiraz)

Maison De Qualite - Kuća kvalitete

Maison De Qualite - Kuća kvalitete, priznanje za tvrtke i institucije koje postižu vrhunske rezultate u poboljšanju života ljudi i očuvanju zdravog okoliša, proljetos je dodijeljeno "Vinu Lovrec", od "Ordre de Saint Fortunat, Association Internationale Caritative et Culturelle". To je međunarodna, rasno, vjerski i politički neutralna družba “humanistički mislećih ljudi”.

Objavljeni članci o nama